U srijedu, 26. ožujka 2025. godine, u našoj smo školi ugostili književnicu Jasminku Tihi-Stepanić. Okupivši se u školskom predvorju, pedesetak učenika šestih i sedmih razreda sa zanimanjem je pratilo kratku prezentaciju kojom su nas šestoškolke Reina Mudražija i Eli Volarić provele kroz život i književno stvaralaštvo naše gošće.
Jasminka Tihi-Stepanić dolazi iz Velike Gorice. Završivši studij kroatistike u Zagrebu, zaposlila se u Osnovnoj školi Eugena Kvaternika u rodnom gradu. Ondje je provela svoj radni vijek prenoseći generacijama učenika ljubav prema materinskom jeziku i književnosti.
Prije petnaestak godina počinje pisati za djecu i mlade. Već u svom prvom romanu “Imaš fejs?” otkriva vrsno pripovjedačko umijeće i istančan osjećaj za probleme i izazove s kojima se tinejdžeri nose. Napisavši sedam problemskih romana, u hrvatsku je književnost za mlade uvela nove, dotad neobrađene teme: mladi i virtualna stvarnost (“Imaš fejs?” i “Bacit ću ti kompjutor kroz prozor”), poremećaj prehrane kod djevojaka (“Moja neprijateljica Ana”), život tinejdžera u disfunkcionalnoj obitelji (“Dom iza žice”), tragedija koja mijenja život jedne obitelji (“Ljeto na jezeru Čiču”), bijeg tinejdžerice iz obiteljskog doma (“Gdje je Beata?”), pandemija koronavirusa i zagrebački potres (“Rukavica za Matildu”), vizija budućnosti (distopijski roman “Dan kada sam ubrala cvijet”).
Za svoj je književni rad spisateljica dobila niz domaćih i međunarodnih književnih nagrada, od kojih je posebno ponosna na “Časnu listu IBBY-ja”, međunarodnu nagradu koja se dodjeljuje svake dvije godine, na kojoj se našao njen najnagrađivaniji roman “Ljeto na jezeru Čiču”. Nažalost, zbog pandemije koronavirusa nagradu nije mogla osobno preuzeti.
U razgovoru koji su, uz voditeljice Reinu i Eli, moderirali i učenici Anton, Antonio i Victoria, doznali smo da je spisateljica već u osnovnoj školi znala da želi postati profesorica hrvatskoga jezika i književnosti. Ljubav prema pisanju sazrijevala je u njoj postupno, tijekom godina rada s djecom i niza pročitanih knjiga. Jer, kako nam je rekla, da bi postao/postala pisac/spisateljica, prvo moraš biti strastveni čitatelj/čitateljica.
Na pitanje gdje crpi teme za svoje romane rekla nam je da su joj inspiracija bili njeni učenici, ali i članovi obitelji. “Bacit ću ti kompjutor kroz prozor” naslov je romana, ali i rečenica koju je i sama izgovarala svom sinu, zaljubljeniku u videoigrice. Dakle, teme pronalazi u svojoj okolini, a potom ih oblikuje u suvremeno, zanimljivo i pitko štivo koje su mlade generacije odmah prepoznale i prigrlile. O tome svjedoči i podatak da se njeni romani nalaze na listama najčitanijih knjiga na odjelima za mlade gradskih knjižnica, te da stalno izlaze nova izdanja.
Naše je učenike zanimalo ima li nade da djeca koja ne vole knjigu i čitanje jednoga dana ipak postanu čitatelji. Spisateljica nas je ohrabrila odgovorom: nekoj djeci treba dulje vrijeme da zavole čitanje, no i to je moguće (primjer za to je njezin sin Grigor). Važna je motivacija i podrška koju djetetu pružaju roditelji i škola.
Za kraj susreta, koji je stigao prebrzo, književnica je učenicima poručila da čita: kako bi učili, kako bi odrastali u ljude koji misle, kako bi znali postavljati prava pitanja, kako bi razumjeli i prigrlili svijet u kojem živimo, kako bi razvijali suosjećanje i postali humanija bića…
Hvala dragoj Jasminki na energiji i ljubavi koju je uložila kako bi nam darovala ovo ugodno i ispunjeno druženje s knjigom. Hvala i dragoj Leni iz Naklade Ljevak na organizaciji književnog susreta.
Tekst napisala: Renata Gržac, knjižničarka
