Prerezali smo plastične boce na dva dijela, zalijepili ih na kartonski podložak u obliku stopala. Ovu etapu pomogli su nam odraditi roditelji, kojima se ova ideja također jako dopala. Zaštitili smo naša radna mjesta, radili smo u parovima.

Pažljivo smo slušali učiteljicu, jer smo kaširanje radili prvi put. Bili smo jako uzbuđeni zbog toga i svi smo se trudili da naše čizmice bude najbolje. Rukama smo kidali trake papirnatih ručnika te ih umakali u smjesu napravljenu od brašna i vode, a zatim te trakice premazivali kistom kako bi se bolje zalijepile za plastičnu podlogu. Nanosili smo više slojeva i trudili se raditi uredno. Svi smo bili jako vrijedni, puni volje za rad.

Uspoređivali smo međusobno naše čizmice i radovali se kako plastične boce brzo poprimaju izgled čizmica. Nakon faze kaširanja čizmice su se morale sušiti. Drugi dan smo dočekali s velikim nestrpljenjem i odmah nastavili s radionicom. Uzeli smo u ruke debele kistove, tempere, posao je cvjetao...

Na kraju smo ih ukrašavali zvjezdicama, vatom i raznim ukrasima. Bili smo kreativni, spretni, jako motivirani, vrijedni, ali neizmjerno sretni što su naše čizmice od iskorištenih plastičnih boca postale NAJLJEPŠE čizmice. Sveti Nikola je konačno mogao doći.

Tekst napisala: Ankica Gržac