U životu moram podnijeti dvije, tri gusjenice ako želim upoznati leptire

                                                                                                          (Antoine de Saint Exupéry)

Da nema dana, kako bismo znali da je noć?  Da nema nesreća, kako bismo znali što je sreća? Sve oko nas ima svoju oprečnu stranu, svoju suprotnost. Upravo prema tome razlikujemo, doživljavamo i shvaćamo svijet oko sebe. Svima nama jest uspjeh krajnji cilj, ali ponekad je put do tog cilja važniji od njega samog.

            Taj put je dugačak, brdovit, pun zavoja, tunela, opasnih provalija… Valja nam prijeći put bez oznaka, semafora i upozorenja o nadolazećoj opasnosti. Vrebaju nas mnogi izazovi, mnoga raskrižja koja nam nude put ka sreći. Što je put duži i teži, to je krajnji uspjeh veći. Isti cilj, isti put, ali svatko od nas ima svoj način kako napredovati bez puno rizika i gubitaka. Prava istina je da rizik uvijek postoji, bio put do uspjeha pošten ili nepošten. Na taj put pun trnja i kamenja ne krećeš bos. Moraš ulagati, „dobro se obuti“! Valja biti odlučan, znatiželjan, ali oprezan. Raditi male korake gledajući ravno ispred sebe, ne okretati se unazad, ne odmjeravati već učinjeno, ne tražiti tuđe tragove…

Kako znati kojim putem valja poći?

Zapravo, ne može se znati sve dok ne dođeš sasvim blizu onome za čim si težio.

Mijenjamo se tijekom života. Stalne mijene prolaze i Mjesec, i Sunce pa i naša Zemlja. Većina nas se razveseli kada nakon kiše i vjetra zasja sunce, što se uvijek naposljetku i dogodi, a mi tek tada shvatimo koliko nam to znači.  Sve što možemo primijeniti na svemir, planete, zvijezde i prirodu, možemo primijeniti i na svakoga od nas.

Kao socijalnome biću, određeno nam je upoznati mnoge ljude na cesti života. Bit će onih dobrih, poštenih, ali i onih manje savršenih. Ovi drugi također zaslužuju našu pozornost. Oni su ti koji računaju na nas, na našu podršku koja znači povratak na pravi put. Ako ih nešto naučimo, obogatili smo sebe. Učeći na njihovim greškama, stječemo životnu mudrost i više cijenimo moralne vrijednosti.  

            Na stazi života upoznat ćemo gusjenice, pomoći ćemo gusjenicama, sjetiti se gusjenica, bit ćemo gusjenice, upoznat ćemo leptire i postat ćemo leptiri.

                                                                                              Antonio Juričić

nagrada Grada Crikvenice

                                                                         Voditeljica: Jasmina Manestar

Čovječe, i ti si jednom bio dijete

Odrasli! Da, vi odrasli!  Pokušajte ponekad dohvatiti dugu, dotaknuti nebo i dopustiti suncu da uđe u vaša srca! Dopustite kiši da ispere tugu s vaših lica i vjetru da otpuše sve crne misli koje vas opterećuju.

Čovječe, i ti si jednom bio dijete!

Pokušaj se ponovno maštom izdići  iznad svega. Popni se na svoj oblak i zaplovi! Pokušaj biti velik, pokušaj biti dijete!

            Sada kada si odrastao, bogat iskustvom, ne zaboravi ipak  ponekad probuditi skriveno dijete u sebi. Pokušaj se vratiti na početak, u svoje dane djetinjstva! Promatraj ponovno svijet i ljude oko sebe bezazlenim očima, čista srca i neokaljane duše. Zar si zaboravio kako divno mirišu jutra i kako se tiho spušta ljetna noć? Zar si tako lako zaboravio sve dječje igre?  Nije li bilo lijepo njihati se po cijele dane i zamišljati da si  ptica koja uživa svoju slobodu? Nije li bilo divno klackalicom ići gore-dolje satima i smijati se, smijati…? Zar si zaboravio kako je to graditi kule u pijesku i kada ih val poruši, a ti bez ikakve ljutnje kreneš graditi ispočetka?  Nije li bilo predivno imati prijatelje bez osjećaja zavisti i zlobe?  Nije li?

   Vi odrasli, uzdignite sebe na razinu djeteta! Učite od nas, djece!

Mogli bismo zajedno izgraditi novo, ljepše mjesto za život.  Naš ljepši, bolji i šareniji svijet. Izgradimo svijet u kojem ne bi bilo gladi, siromaštva, ratova, straha, tuge, očaja…

            Kada biste vi odrasli dječjom iskrenošću i nježnošću pružili ruke, poklonili osmijehe i uputili riječi utjehe jedni drugima, svijet bio dostojan Čovjeka.

Svijet bi bio ljepši, mirisao bi na djetinjstvo!

                                                         Veronika Horvat

 2. nagrada Grada Crikvenice

Voditeljica: Jasmina Manestar

SEDIN, GLJEDAN, SLUŠAN

Ružmarin diši,

lavanda dušu liči,

a kuš va kamiku spi.

Na Sveton Antonu

zvona zvone

i misec je skoro skroz vane.

Javorika šuška.

To samo vetrić popuhuje.

Maslina je malo tanja

pa se i prignjuje.

Smokva, krasna i vela,

od sto let,

još vavek je cela.

 Oleander još tu

i tamo ima ki cvet.

Kasno je leto, gosti više ni,

i tičići se se manje čuju.

Jesen i njene lipote put

moga vrta putuju.

Fanj je već škuro

i vetrić je vetar postal.

Gren va kuću.

Jutra ću opet sest na skalini

i uživat va ovoj milini.

                                                                                         Jelena Rubčić

                                                                            3. nagrada Grada Crikvenice

                                                                              Voditeljica: Suzana Grbčić