Povijest škole

Osnovna škola u Crikvenici djeluje od 1798. godine. Nažalost, razdoblje od utemeljenja škole pa do njenog preustroja 1874. godine nije popraćeno ni jednim dokumentom ili značajnim zapisom. Jedino izvorište od kojega se moglo polaziti je spomenica crikveničke župe "LIBER MEMORABILIUM". Ona, kao i izvješća iz 1830. i 1831. godine daju nekoliko relevantnih podataka o počecima škole i njihovim učiteljima. Postoji tvrdnja da je Kazimir Gregurić, rođeni Crikveničanin i sin učiteljice Marije, napisao poduži prikaz o prošlosti škole, ali on nikada nije objavljen i nakon smrti autora je zagubljen. Za prikaz djelovanja škole na osnovi Zakona od 1874. godine korišteni su brojni izvori, posebice školska dokumentacija koja se otada po zakonu morala voditi.
 

Za vrijeme banovanja Ivana Mažuranića donesen je Zakon o ustrojstvu pučkih škola i preparandijah za pučko učiteljstvo u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji. Zakon je usvojen u Hrvatskom saboru 14. listopada 1874. godine i njime je ozakonjena nova školska politika.

Primjenom Zakona i crikvenička, dotada trorazredna pučka škola, preusmjerena je u nižu četverorazrednu školsku nastavu spojenu s opetovnicom za dopunsko obrazovanje učenika obaju spolova poslije završenog četvrtog razreda. Tako je postala moderna i prema europskim mjerilima ustrojena ustanova s dva učitelja.

Zapis iz školske spomenice iz 1892. godine ukazuje na napore Školskog odbora da se izgradi nova školska zgrada na Petaku. Nastali su problemi jer vlasnici nisu htjeli prodati zemlju pa se obuka i dalje odvijala u vrlo teškim uvjetima skučenog prostora, i velikog broja učenika. Tadašnji ravnajući učitelj škole Ivan Mallus u školsku je spomenicu za 1899./ 1900. zapisao: "Ruka mi dršće od veselja, što sam tako sretan, da mogu napisati da je gradnja nove škole odpočela. Dne 3. kolovoza 1899. postavljen je temeljni kamen…"

Nastava u novoj školskoj zgradi započela je 17. rujna 1900. godine. Školska se obuka produžila na pet razreda i time je Crikvenica dobila školu koja je zadovoljavala tadašnje pedagoške i higijenske zahtjeve. Nova zgrada je brojem i rasporedom prostorija vrlo uspješno služila ne samo osnovnoj školi već i drugim ustanovama koje su se osnovale i razvile uz školu.

U tim prvim godinama rada u novoj školskoj zgradi značajno se izmijenila, proširila i dopunila odgojno obrazovna djelatnost škole. Naredbom Zemaljske vlade od 12.svibnja 1905. godine objelodanjena je nova nastavna osnova za osnovne škole. Zasnovana na suvremenim dostignućima pedagoške i psihološke znanosti uvažavala je stupnjeve psihičkog razvitka djeteta, težište stavljala na odgojnu stranu obuke i uzimala u obzir gospodarsko-društvene potrebe zemlje. To se postizalo time što se obuka u školi dijelila na tri stupnja: niži, srednji i viši stupanj.

Niži stupanj obuhvaćao je učenike 1. razreda, srednji 2. i 3., i viši stupanj učenike 4. i 5. razreda. Na nižem stupnju "početna stvarna obuka" dijelila se na srednjem i višem stupnju na predmete prirodopis, zemljopis i povijest. Nije se strogo određivao broj sati, već se prema prilikama i potrebi kraja u kojem se škola nalazila određivao opseg znanja. Na višem stupnju uvedeno je za dječake gospodarstvo, a za djevojčice ručni rad.

Crikvenica je kao gospodarski razvijenije mjesto na vinodolskom području utemeljila tri stručne škole za koje se javila najveća potreba. To su zidarska škola, šegrtska škola i ženska stručna škola.

1919. godine Povjerenstvo za prosvjetu i vjere naredbom je otvorilo u Crikvenici 5. i 6. razred Više pučke škole, s tim da se iduće godine otvori 7. i 8. razred. Takva novoosnovana viša pučka škola predstavljala je obrazac produžne škole realnog smjera koja se nastavljala na nižu četverogodišnju osnovnu školu. Iz nje se moglo prelaziti u više tipove srednjeobrazovnih škola. Za Crikvenicu koja se snažno razvijala - posebice glede turizma, građevinarstva i ribarstva - ta je škola imala neprocjenjivo značenje za razvoj mjesta.

Školske godine 1927./28.  Osnovna škola postala je samostalna četverogodišnja odgojno-obrazovna ustanova s pridodanim petim razredom i trogodišnjom opetovnicom. Dakle, u istom ustrojstvu kao i prije vezivanja uz Višu pučku školu.

1933. godine za čitavo područje Jugoslavije ukinuta je opetovnica i donesen je nastavni plan i program za nižu četverogodišnju školu. Uz mnoge teškoće, strahovanja i neimaštinu, veliku skupoću i oskudicu tijekom 2. svjetskog rata, nastava se u crikveničkoj školi održavala redovito.

Školske godine 1945./46. nastava se izvodila prema planu NR Hrvatske. U školi su postojali prostorni, materijalni i kadrovski uvjeti, što mnoge škole tada nisu imale. Plan je obuhvaćao predmete: hrvatski jezik, povijest, zemljopis, prirodne nauke, račun, crtanje, pjevanje, tjelesni odgoj i krasnopis. Vjeronauk se mogao učiti kao neobvezan predmet. Nedostajala su učila, pisaći pribor, djeca su bila slabo odjevena i obuvena, ali i nedovoljno uhranjena. Jedina čitančica Zrno znanja koristila se u sva tri niža razreda. Ipak se nastava uspješno izvodila zalaganjem učitelja.

Sabor NR Hrvatske 1946. godine donosi Zakon o sedmogodišnjem školovanju prema kojem se četverogodišnja škola produžava na sedam godina i obvezna je za svu djecu od 7 do 14 godina. Crikvenička škola tako postaje "sedmoljetka".

Tako ustrojena škola djeluje do 1950./51. školske godine. U tom se razdoblju škola opremala nastavnim sredstvima i pomagalima, a uređena je i dopunjena školska knjižnica.

1951.godine Sabor NR Hrvatske donosi odluku u kojoj se osnovno obrazovanje produžuje na osam godina. U dobro uhodanoj crikveničkoj školi prijelaz je bio bezbolan. U tom početnom razdoblju znatna pažnja posvećivala se glazbenom odgoju. Tamburaška i pjevačka grupa "Lisinki" redovito je nastupala na svim glazbenim priredbama Crikvenice i bliže okolice.

Nova školska zgrada otvorena je krajem 1970. godine. 27. prosinca iste godine održana je veličanstvena školska priredba. Otkrivena je bista hrvatskog pjesnika Vladimira Nazora, koji je dugo službovao u Crikvenici i čije će ime nositi nova škola. Bistu je izgradio akademski kipar Zvonko Car, rođeni Crikveničanin i bivši učitelj na školi. Posebna vrijednost zgrade je prostrano predvorje koje se koristi za izvođenje kulturno-umjetničkih priredbi, a odnedavno je to prostor galerije "Žuta škola".

Matičnoj školi pripadaju i dvije Područne škole Dramalj i Jadranovo gdje se nastava s učenicima mlađih razreda odvija kombinirano u okviru dva odjeljenja. Od 5. do 8. razreda učenici autobusima putuju u Crikvenicu.

Preko 200 godina postojanja crikveničke škole ostavilo je dubok i vidljiv trag u Gradu i bližoj okolici. Crikveničko školstvo iznjedrilo je mnoga poznata imena i posve je sigurno da će današnje i buduće generacije učenika i učitelja nastavljati odgojno-obrazovnu i društvenu djelatnost po kojoj je oduvijek bila poznata Osnovna škola Vladimira Nazora u Crikvenici.